Literarni radovi 3. A

Monolog malog zrna

Ja sam zrno pšenice. Zovem se Zvrkić. Živim na klasu pšenice na oranici. Svakog dana sam se sunčao i ljuljao na vjetru. Volio sam se po cijele dane igrati s braćom i sestrama.

Jednoga dana na oranici se pojavilo čudovište. Počelo nas je otimati. Ja sam se uspio sakriti, ali moja braća i sestre nisu. Ostao sam sam. Morao sam pronaći svoju obitelj i prijatelje.  Hodao sam danima, ali oranica je bila prevelika. Naišao sam na veliku sivu crtu. Počeo sam hodati po njoj. Odjednom sam ugledao stari mlin. Ispred mlina bilo je parkirano ono veliko čudovište. Ugledali su me ljudi i stavili u vreću.

Na kraju sam našao svoju obitelj i prijatelje. Od nas su napravili brašno. Postali smo ukusan kruh.

                                                                                               Eva Bologna , 3.a

                                          MOJ TATA

Moj tata je moj svijet

jako ga volim, on je za pet.

Uvijek me čuva i mazi

da budem dobra uvijek pazi.

U igri mi je društvo često

i zato u mom srcu ima posebno mjesto.

Tata moj, Stjepan se zove,

svaku večer mi zaželi lijepe snove.

Moj tata je moj svijet i sve moje

i želim da se zna

da tatu svog beskonačno

volim ja.

                                Lana Petrak, 3.A

NAŠ BOG

Vjerujem u Boga. On je naš nebeski otac. Razgovaram s njim kroz molitvu. On liječi moju dušu i čuva ju od grijeha. Bog je svemoguć. On je stvoritelj neba i zemlje. Nijedan čovjek ne može se mjeriti s Bogom. Bog je sve.

                                                                                       Ana Čujko, 3. A

MOJ OTAC

Moj otac nebeski uvijek me štiti i brani

kad sam u nevolji, On je na mojoj strani

kad sam s njim nikad kraja sreći

kad imam ozljedu, On ju uvijek izliječi.

Jako Ga volim

i svaku večer Mu se molim.

                            Eva Bologna, 3.A

ŠTEDNJA

Štedjeti je lako

probati svatko mora,

staviti kune na račune

totalna je fora.

Kad u štednji nastane

novaca hrpa,

lako se tad novac

u džepove trpa.

Za sve želje i lijepe stvari

Štednja mi pomaže da se to ostvari.

                           Ana Čujko, 3.a

MONOLOG JEDNOG ZRNA

Ja sam zrnce malo, svatko mene zna, baci me na zemlju i izrast ću ti ja. Moja zrna u vreće stavi i u mlin pošalji. U mlinu čuda svaka, od malenih zrna nastane brašna puna šaka. Tada brašno sipa se u vreće i na put do pekare kreće. Pekar nam tamo ukusan kruh ispeče. Uloga moja baš je prava, kad nahranim tisuću glava dođe mi i zahvala.

                                                   Ana Čujko, 3.a

MONOLOG ZRNA PŠENICE

Ja sam malo zrno, zrno pšenice. Gazda me sije, a kiša zalije. Sunce me grije pa jako klijem. U jesen kombajn oko mene pišti, žuri da me inje ne uništi. Gazda me zatim vodi mom prijatelju mlinaru. U mlinu mene i druga zrna mlinar melje i radi prekrasno brašno. Tada me šalje pekaru da od mene napravi kruh, pecivo ili neki drugi pekarski proizvod. Jedva čekam da me stavi na policu, da me ljudi vide i probaju kako sam ukusan.

                                                          Toni Bukovina, 3.a

ZRNO PŠENICE

Znaš li tko sam ja?

Ja sam jedno malo zrno pšenice posađeno u zemlju. U zemlji mi je toplo. Duboko sam posađena. Do mene ne može nijedna ptica ni krtica. Ugodno mi je pa mogu mirno rasti. Uskoro ću postati mala klica. Jedva čekam. Ljudi će me zalijevati i paziti. Bit ću kao kralj. Nakon nekoliko mjeseci pretvaram se u veliku pšenicu. Sada je vrijeme da me ljudi stave u vreće i odnesu u mlin. Stavit će me u pećnicu.

Nakon toga će me prodati kako bi me ti ujutro prije škole mogao jesti.

                                          Eva Lota Barb, 3.a