Povratak u prošlost

Na satu Prirode i društva učili smo o našoj prošlosti i o prošlosti naših predaka. Donosili smo razne predmete koji su se nekada koristili i napravili našu malu razrednu izložbu.

U školi smo puno razgovarali o prošlosti, razmišljali, crtali, pa opet razgovarali s našim roditeljima, bakama i djedovima…i još ponešto saznali o prošlosti. I, naravno, zapisali..

——————————————————————-

Djedovo đačko doba

Volim slušati djedove priče, osobito one u kojima mi priča o svojim dogodovštinama iz djetinjstva. Sjećam se kad mi je pričao o svojim školskim danima.

Tada su u školu išli bosi, ali samo ljeti. Drveni školski podovi premazivali su se starim strojnim uljem pa su im stopala bila crna i prljava od te masnoće i prašine koja se ljepila za njih. U kožnoj torbi nosio je pero, držač, tintu i bilježnicu. Često bi se tinta prolila i uprljala cijelu tekicu. Svaki dan je nakon škole morao voditi krave na pašu. Na livadi bi ih znao zajahati i tjerati da potrče. No, kravama je trava bila zanimljivija pa ga uopće nisu doživljavale.

Slušajući djedove priče rekla bih da je njegovo đačko doba bilo zabavnije od mojeg. Voljela bih se barem na jedan dan vratiti u prošlost i vidjeti kako je to nekada bilo.

                                                                               Ana Čujko, 3.a

Kada je moj djed prije 56 godina išao u školu, pisali su u bilježnice kao i mi danas. Ako su bili zločesti i nisu slušali učitelja, dobili bi šibom po ruci. Poslije škole moj je djed morao pomagati roditeljima oko poljoprivrednih poslova. Svaki dan je vodio krave na ispašu. Zato danas zna svašta raditi i pravi je majstor.

Karlo Marušić, 3.a

Priča moje bake

Kad je moja baka bila mala išla je pješke su išli u školu kada bi pao snijeg ispred njih bi išao netko odraslih i pravio im put. Često su morali pomagati roditeljima na polju. Slaganje sijena u plast ili sadnja krumpira bila im je kao igra. Meso nisu jeli često, ali nisu bili gladni. Jakne i čizme nasljeđivali su od braće i sestara. Ponekad su bili malo nestašni pa bi susjedima krali jabuke sa stabla.ako bi ih ulovili „nadrapali“ i od susjeda i od roditelja.

Volio bih se vratiti u prošlost jer baka kaže da im je bilo bolje nego nama. Ali samo u posjet.

Gabriel Skeja, 3.a

Prije, kad su naše bake, djedovi, prabake i pradjedovi bili mladi, svatko je sebi našao ljubavni par. Vjenčali su se, potom su dobili djecu i potomke.

Oni nisu imali kao mi sada: računala, mobitele, moderne i skupe jakne i tenisice. Naše bake i djedovi su u mladim danima išli u disko i znali su uživati. Živjeli su u državi koja se zvala Jugoslavija. Na čelu države bio je Josip Broz Tito. Djeca nisu imala puno igračaka i nije se moglo kupiti puno: bombona, slatkiša, čokolada i sokova. I kuće su u prošlosti bile drugačije. Nisu imale električne kamere ni staklene terase.

Moji bake i djedovi su dobili moju mamu, tatu i tetu. Kad su se moja mama i moj tata zaljubili, dobili su bebu. Nazvali su me Lana. Ja sam svojim predcima kćer, unuka i njihov potomak.

                                                                                                       Lana Gregurić, 3.a

Kada su moji baka i djed išli u školu nisu imali mobitele, tablete ni iPade. Neki prije njih su još umjesto knjiga imali ploče, a umjesto olovaka krede. Kada su nešto loše napravili nisu pisali u informativku, nego su dobili ravnalom ili šibom po prstima. U to vrijeme nije bilo treninga pa su imali jako puno vremena za igru.

Adrian Abramović, 3.a

U prošlosti je sve bilo drugačije. Nije bilo mobitela, računala ni telefona. U nekim kućama nije bilo televizije ni struje. Ljudi su radili na poljima i u tvornicama. Putovalo se kočijama umjesto automobilom. Volio bih se vratiti u prošlost da vidim kako se tada živjelo.

David Mejdanđić, 3.a

Prošlost

Baka mi je pričala da je u prošlosti sve bilo ljepše i mirnije. Ljudi nisu bili toliko užurbani i nesretni. Bilo je manje stresa i tehnologije. Više su se družili, pjevali i smijali. Baka je u prošlosti radila toliko toga zajedno sa svojim prijateljima, a danas se više ništa od toga ne radi. Rekla je da su ti običaji nestali.

Voljela bih se bar na jedan dan vratiti u prošlost. Mislim da bi mi bilo jako zanimljivo.

                                                                                   Lana Petrak, 3.a

Moja baka je živjela na selu. Škola joj nije bila blizu. Čuvala je ovce u Drnišu. Jeli su kruh i pekmez. Živjela je u maloj kući sa osmero braće.

Marko Lulić, 3.a

Prošlost se dijeli na bližu i dalju prošlost. Pisat ću vam o daljoj prošlosti, kad su moji roditelji bili mali.

Oni nisu imali računalo, internet, mobitel, PC i ostale zabavne stvari. Tata mi je pričao da je svake zime s prijateljima kod Lužnice igrao hokej. Crtić je gledao samo jednom u danu u 19 : 15, prije dnevnika. Mama je jako voljela igrati gumi – gumi, rolati se na disko rolama i voziti bicikl.

Eto tako je bilo u prošlosti. Zvuči zanimljivo! Bilo bi zabavno teleportirati se u prošlost.

Toni Bukovina, 3.a

Dok je bio mlad, moj tata je živio u Bosni.  Djed je rekao da tada nije bilo struje. Koristili su se petrolejkama. Petrolejke sada uopće nisu potrebne. Tata je s prijateljima trebao hodati do škole, bez prijevoznih sredstava. Njihove mame nisu imale „vešmašinu“. Morale su otići do potoka i tamo prati veš. Kasnije su izmislili pisaće mašine. Nisu imali ni telefon ni mobitele.

Željela bih jednom otići u prošlost i vidjeti kako je tada bilo.

                                Tara Barukčić Đurđević, 3.a

Život naših predaka

Kako je to nekad bilo?

Moje bake, prabake, djedovi i pradjedovi imali su jako stare stvari. Nama se one ne čine zanimljivima, ali njima su bile. Imali su: vekerice, petrolejke, baterije,…Imali su čak i drvene igračke kao što su zvrk i praćke. Imali su svjedodžbe, a kasnije i učeničke knjižice. Nisu imali mobitele kao mi, nego su pisali pisma. Imali su mlinček za kavu. Nisu imali televizore, play statione ni lijepe aute. Đaci su u školu nosili stare torbe. U njima su nosili ploču, kredu i hranu.

Eto tako su živjeli naši predci.

                                                                                                     Marija Matić, 3.a

U prošlosti je život bio puno drugačiji nego danas.

 Nije bilo laptopa i kompjutora. Bile su pisaće mašine. Nije bilo „pegle“ na struju, nego na žar. Čak je „peglala“ puno bolje nego u sadašnjosti. Nije bilo dućana kao danas, ali bilo je puno više tvornica. Dućani su bili manji od malog Konzuma. U prošlosti nije bilo vešmašina, nego su ljudi prali „na ruke“. Nije bilo traktora za oranje njiva. Umjesto toga bili su konji i volovi koji su morali vući plugove. Nije bilo čak ni električnih vlakova, nego parne lokomotive. U kućama nije bilo vodovoda. Po vodu se išlo na bunar.

Mislim da je u prošlosti život bio puno teži i ne bih se htjela vratiti.

Magdalena Horvatić, 3.a