Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme…

U srijedu 2. listopada učenici trećih razreda išli su na terensku nastavu na goru Medvednicu. Do tamo smo se vozili autobusom. Cesta je bila duga i vijugava. Kad smo izašli iz autobusa popeli smo se na najviši vrh, na Sljeme. Tamo smo se orijentirali pomoću kompasa i znakova u prirodi. Promatrali smo brežuljkasti zavičaj i jesenske promjene u njemu.

Zatim je slijedio moj najdraži dio. Popeli smo se na visoke drvene klupe i jeli sendviče. Nakon užine posjetili smo rudnik Zrinski do kojeg nas je vodio šumski puteljak. Prije ulaska smo svi dobili kacige. U rudniku je bilo hladno. Iako je bio osvijetljen, bilo me je strah. Tamo smo naučili rudarski pozdrav koji se još i danas koristi prije ulaska u rudnik. Taj pozdrav glasi: Sretno! Naučili smo da se rudnik iskopavao čekićem i dlijetom te da su tunele u rudniku nazivali ženskim imenima jer su smatrali da im to donosi sreću.

U povratku nam je vodička ispričala dvije legende o Crnoj kraljici i njenom zdencu kojeg skriva Medvednica. Priče su bile zanimljive, pomalo i zastrašujuće.

 U poslijepodnevnim satima vratili smo se umorni i zadovoljni pred našu školu. Odlično smo se proveli.

                                                                                   Ana Čujko, 3.a